Uloga fasade se vremenom mijenjala. Njena prvenstvena namjena je bila zaštita objekta od vanjskih faktora. Historijski gledano, fasade su bile usko povezane sa interijerom objekta. Govorimo o sastavnim dijelovima fasada, kao i o konstrukciji.
Sastavni elementi aluminijskih fasada
- Sidara/ankera koji omogućavaju oslanjanje fasadne konstrukcije na glavnu (betonsku, čeličnu, drvenu….) konstrukciju objekta. U pitanju su čelični prefabrikovani elementi ili aluminijske ekstruzije čija primarna funkcija jeste prenos opterećenja i mogućnost prostornog podešavanja fasadne konstrukcije relativno na glavnu konstrukciju. U većini slučajeva izvedena glavna konstrukcija ima manje ili više izražena geometrijska odstupanja od projektovane konstrukcije, te je u fazi projektovanja fasade on ključne važnosti predvidjeti moguća odstupanja, i planirati adekvatna sidra koja mogu kompenzirati navedena odstupanja. Ova sidra mogu izrađivati sami metaloprerađivači ili se nabaviti od dobavljača fasadnih sistema ili specijalizovanih proizvođača.
- Ramovske konstrukcije od ekstrudiranih profila. Osnova fasade jeste ramovska konstrukcija koja daje se sastoji uglavnom od aluminijskih ekstrudiranih profila, alternativno to mogu biti čelični profili, drveni nosači ili kombinacija navedenih. Uloga ramovske konstrukcije je višestruka.
- Ona primarno preuzima opterećenje i preko sidara ga prenosi na glavnu konstrukciju preko sidara. Opterećenja podrazumijevaju težinu elemenata ispune (stakla, fasadni otvori, elementi ventilacije, gromobrani, zaštita od sunca, prohodne platforme za održavanje, reklame i ostalo), vanjskih opterećenja (vjetar, termička opterećenja, snijeg i ostale oborine). Prednost ovakvih sistema leže upravo u mogućnosti prilagodbe konstrukcije realnim zahtjevima, obzirom da svaki sistem u svom sastavu ima profile sa širokim rasponom nosivosti. Pozitivni aspekti navedenog su mnogobrojni. Konstrukcije mogu da se optimizuju da se minimizira utrošak materijala. Rokovi isporuke se mogu držati niskim jer su u pitanju uglavnom lager artikli. Projektovanje fasada je olakšano jer se radi o standardnim artiklima. Proizvođači sistema često nude širok raspon osnovnih profila, ali i profila ojačanja, koji mogu biti korišteni lokalno, na mjestima koja zahtijevaju veću nosivost, bez da se remeti estetika fasade profilima različite geometrije, kao i lanac opskrbe.

- Ramovska konstrukcija je projektovana tako da na sebe lahko prihvata ostale elemente fasade. Primarno ispune, koja može biti u vidu staklenih elemanata, limova, kompozita ili čak otvarajućih polja kao što su prozori, vrata, ventilacioni elementi i slično. Fasadni sistemi su razvijeni na način da je jasno definisana moguća struktura elementa ispune, njihova geometrijska i masena ograničenja. Za date slučajeve omogućen je efikasan sistem montaže kojim se štedi na vremenu ali i omogućava visok nivo kvalitete.
- Toplotna izolativnost je vjerovatno najzastupljeniji parametar koji definiše kvalitetu fasade. U pravilu, što je veći stepen toplotne izolativnosti, to je manje energije potrebno za održavanje željenih unutrašnjih parametara. Parametar toplotne izolativnosti je koeficijent toplotne provodljivosti po površini, što je mjera recipročna izolativnosti, pa je poželjno da ovaj parametar bude što manji. Oznaka koeficijenta toplotne provodljivosti je U, a jedinica je W/m2 Pored površinske provodljivosti, na mjestu spoja rama i ispune dominantna je linijska provodljivost toplote koja se označava koeficijentom Ψ čija je jedinica W/mK.
Ovaj koeficijent je definisan za ramovsku konstrukciju (Uf) i ispunu (Ug). Proporcija ovih koeficijenata daje ukupni koeficijent toplotne provodljivosti (Uw). Sama vrijednost koeficijenta je direktan produkt linijske provodljivosti za dati materijal i njegove debljine. Obzirom da su metali po prirodi veoma dobri provodnici, u fasadnim konstrukcijama se koriste materijali poput poliamida i politermida koji služe kao prekidi termičkog mosta između unutrašnjih i vanjskih profila, i samim time umanjuju koeficijent toplotne provodljivosti sistema. Testiranje ovog parametra je definisano standardom DIN EN ISO 10077-2. - Odvodnja vode je jedna od najbitnijih uloga. Iako fasade zamišljamo kao zaptivene cjeline, one su ustvari otvoreni sistemi. U eksploatacionim uslovima neminovan je prodor određene količine vode u sam fasadni sistem. Stoga se fasadni sistemi projektuju tako da voda koja prodre u sistem ima projektovanu putanju kojom se ponovo odvodi iz sistema uz pomoć gravitacije. Da bi se omogućila odvodnja vode, potrebno je omogućiti dovod zraka.
- Zrakopropusnost podrazumijeva količinu zraka koji cirkuliše kroz fasadnu oblogu. Veoma je bitno da se obezbijedi dotok svježeg zraka u životnu sredinu. Prema standardu ASHRE potrebno je 12 kubnih metara svježeg zraka na sahat, po osobi. U tu svrhu se koriste aktivni i pasivni sistemi ventiliranja, obzirom da je u pitanju prevelika cirkulacija da bi se postigla samo stepenom zrakopropusnosti fasadne obloge. Testiranje zrakopropusnosti je definisano standardom EN12152.
- Vodonepropusnost je parametar koji definiše na kojoj razlici pritisaka dolazi do prodora vode u unutrašnjost. Suština je da se spriječi ulazak vode u unutrašnji prostor pa je poželjno da stepen vodonepropusnosti fasade bude što veći. Vodonepropusnost fasadnih sistemi se testira prema standardu EN12154.
- Zvučna izolativnost nam govori u kojoj mjeri fasada umanjuje buku. Ova pojava se promatra kod prolaska zvuka izvana u unutrašnjost objekta, prolaz zvuka iz prostorije u prostoriju, kao i vertikalni prolaz zvuka sa sprata na sprat. Mjeri se koeficijentom R koji podrazumijeva umanjenje intenziteta zvuka u dB. Ovaj koeficijent nije univerzalan za sve frekvencije, pa je tako definisana osnovna vrijednost koeficijenta, kao i specifične vrijednosti koje se mogu odnositi npr. na transportni koeficijent zvučne izolativnosti koje je obično manji od osnovnog jer je teže izolovati niže frekvencije zvuka. Testiranje ovog parametra definisano je standardom EN ISO717-1.
- Protuprovalnost podrazumijeva stepen zaštite koji fasadne pozicije pružaju u vidu vremena potrebnog da uz upotrebu određenog „alata“ i sile prisilno uđe u objekat. Generalno, zahtjevi za povećanom sigurnosti segmenata fasade se tretiraju na lahko dostupnim dijelovima objekta kao što su prizemlja ili na mjestima gdje postoje platforme koje omogućavaju direktan pristup fasadi. Nivo zahtijevane sigurnosti definiše i namjena objekta. Standard koji definiše testiranje i kategoriziranje ovog parametra je EN 1627.

Elementi ispune
- Najveći dio površine fasade otpada na elemente ispune, samim time oni imaju i najveći uticaj na ukupne perpormanse fasade. Najčešći elementi ispune fasada su staklo, paneli i razni kompoziti:
- Glavna karakteristika modernih, lahkih fasada jeste visok stepen transparentnosti, i ta osobina je direktna posljedica korištenja stakla u izradi fasada. Postoje i određene alternative staklu kada su u pitanju transparentne ispune, poput polikarbonata, ali staklo je najzastupljeniji materijal u gradnji fasada. Obzirom na složenost tematike stakla, ovdje ćemo spomenuti samo da je u pitanju prirodni materijal koji ima veoma rasprostranjenu primjenu, time i raznovrstan asortiman varijanti koje variraju po boji, stepenu refleksije, koeficijentu prolaza zračenja, čak imamo i stakla sa aktivnim performansama koja u zavisnosti od potrebe ili vanjskih uslova mijenjaju svoje osobine. Staklo se uglavnom koristi u vidu staklenih panela koji se sastoje od više ploha stakla, međusobno spojenih u jednu cjelinu pomoću izolatora, koji služe kao termo prekidi između pojedinačnih ploha. Šupljine su uglavnom ispunjene Argonom ili nekom drugom inertnom smjesom gasova. Na stakla se mogu aplicirate razne vrste premaza ili folija koje mogu da utječu kako na estetske osobine, tako i na performanse samog stakla. Najpoznatiji je Low-E (misivity) premaz koji služi za regulaciju prolaza toplote kroz staklo. Njime se postiže ili umanjenje efekta zagrijavanja prostora uslijed sunčevog zračenja, ili efekat umanjenja gubitka toplotne energije iz prostora, u zavisnosti od klime u kojoj se ugrađuju stakla sa ovim premazom. Način na koji se manifestuju efekti Low-E premaza zavisi od pozicije na koju se on ugrađuje, na unutrašnju ili vanjski stranu panela.
Budućnost proizvodnje je osnažena generativnim dizajnom i vještačkom inteligencijom
- Na mjestima gdje nije potrebna transparentnost, a to su uglavnom parapetni pojasevi fasade najčešće se koriste paneli sačinjeni od metalnog lima (aluminijski ili čelični) kao obloge i izolativne ispune (XPS, mineralna vuna….). Obzirom da su izrađeni od identičnih materijala, kao i ramovska konstrukcija fasada, krasi ih mogućnost ujednačavanja vizuelnih karakteristika. Obično imaju odlične mehaničke osobine, i uglavnom imaju bolji stepen izolativnosti od stakala i okolnih elemenata.
- U fasadama se koristi širok spektar kompozitnih materijala, od sendvič panela, do presovanih materijala koji imaju odlične performanse, ali ih često krasi i visoka cijena, pa su rezervisani ili za specijalnu primjenu ili za specijalne projekte.
- Navedene ispune mogu da budu sastavni dio fiksnih ili otvarajućih polja. Fiksna polja uglavnom podrazumijevaju direktnu ugradnju elemenata ispune u ramovsku konstrukciju. Otvarajuća polja zahtijevaju ugradnju dodatnih krila, a najčešće i ramova, koji imitiraju ispunu u samoj ramovskoj konstrukciji fasade, dok se stakla ili paneli ugrađuju u samo krilo otvarajućeg polja. Otvarajuća polja mogu da budu u vidu vrata ili prozora u raznim konfiguracijama, što će biti tema zasebnog članka. Mnogi sistemi imaju u ponudi i otvarajuća polja sa tzv. Skrivenim krilom koja su vizuelna identična, ili veoma slična fiksnim poljima, ali se zbog ekonomičnosti uglavnom koriste klasični fasadni prozori ili vrata sa prilagođenim ramovima.