Danas postoji širok spektar tipova fasada. Tipologija umnogome zavisi od podneblja i tržišta, tako da je još jedanput nemoguće dati univerzalnu podjelu, ali ćemo u nastavku navesti one tipove fasada koji su karakteristični za naše podneblje i tržišta na koje najviše izvozimo.
Štapna fasada
Prvo da se osvrnemo na terminologiju. U engleskom govornom području ovu fasadu nazivaju „Stick facade“ (štapna fasada), u drugim govornim područjima u kojima dominira njemačka terminologija naziv joj je Fosna-rigla (Pfosten-Riegel), te se i na engleski prevodi kao Mullion-Transom (Horizontala-vertikala). Naziv aludira na glavnu konstrukcionu karakteristiku ovih fasada, a to je činjenica da osnovu ovih fasada čine profili koji podsjećaju na štapove. Tehnologija štapnih fasada podrazumijeva sljedeći redoslijed montaže: prvo se montiraju sidra na glavnu konstrukciju objekta, a potom se na iste montiraju vertikalni profili, tako da jedan oslonac bude fiksni, dok su ostali klizni. Vertikale se mogu nastavljati, tako da se dobija utisak da je fasada urađena u kontinuitetu. Između tako postavljenih vertikala, koje predstavljaju glavnu nosivu konstrukciju ove fasade, montiraju se horizontale na koje se oslanjaju elementi ispune. Na kraju se na vanjskoj strani kontiraju lajsne, ili se silikoniraju fuge u slučaju strukturalne izvedbe fasade.
Primarna karakteristika ovih fasada jeste izrazita jednostavnost proizvodnje, montaže i svih procesa između. Fleksibilna je po pitanju mogućnosti dizajna, od ravnih elegantnih ploha, do zakrivljenih površina. Krasi je i fleksibilnost kod proizvodnje i montaže, jer ne zahtijeva tačno utvrđeni redoslijed. Veoma je zahvalna za transport, jer se sastavni elementi prevoze grupisani u specijalnim paletama za prevoz stakala i profila.
Da ne bi sve bilo tako bajno, problemi sa kojima se susrećemo kod ovih fasada se ogledaju u otežanoj kontroli kvalitete, obzirom da se većina posla obavlja na gradilištu, gdje uglavnom nemamo kontrolisane uvjete, i sam pritisak usljed često nerealnih rokova dovodi do značajnih propusta. Još jedan nedostatak jeste činjenica da ova fasada nije predviđena za velike raspone, i često se pravi previd kod neadekvatnih dilatacija kako u horizontalnom, tako i vertikalnom pojasu. Ovo dovodi do narušavanja strukturalnog integriteta fasade kao cjeline, i često dolazi do prodora vode, pucanja stakala, pa čak i do većih havarija.
Kontinuirana fasada
Kontinuirana fasada predstavlja podvrstu, ne samo štapne fasade, ali uglavnom se vezuje za nju. Na vanjskoj strani ih karakteriše vidna lajsna koja prekriva rub stakla. Ova lajsna ima višestruku funkciju. Primarno obezbjeđuje mehaničko držanje stakla, zaptivanje i zaštitu ruba izolacionog stakla od sunčevog zračenja. Obzirom da je jedini direktno vidljivi dio fasade sa vana, ima veliki utjecaj na estetiku i u ponudi su uglavnom različite izvedbe ove lajsne. Dodatno, može da posluži i kao oslonac za dodatne elemente fasade tipa zaštite za sunce, zaštitnih ograda, prihvata za alpiniste, reklama, rasvjetnih tijela i dr.
Strukturalna fasada
Strukturalna izvedba fasade podrazumijeva izostanak lajsne na vanjskoj strani. U tom slučaju, mehaničko držanje stakla se obezbjeđuje posebnim nosačima koji su skriveni između ploha stakla u IZO paketu. U slučaju jednostrukog stakla sa unutrašnje strane, lijepi se profil koji obezbjeđuje nošenje stakla. U svakom slučaju, barem jedna ploha stakla je pridržavana isključivo ljepilom koje se naziva strukturalni silikon. Upotreba strukturalnog silikona je višestruko potrebna kod ovih fasada. Pored mehaničkog držanja karakteriše ga i UV postojanost, jer usljed nedostatka lajsne na vanjskoj strani rub stakla nije zaštićen. Svrha ove izvedbe je primarno estetska. Potrebno je napomenuti da strukturalne fasade funkcionalno ne zaostaju za kontinuiranim, obzirom da je uglavnom moguća montaža dodatnih elemenata kao i u slučaju kontinuirane fasade. Na nekim tržištima norme definišu obavezu korištenja mehaničkih držača stakla bez obzira na tip fasade, u tim slučajevima se koriste ili posebni diskretni nosači koji ne narušavaju mnogo estetiku ove vrste fasade, ili se koriste komadi standardnih lajsni.
Polustrukturalna fasada
Kako ime da naslutiti, u pitanju je kombinacija kontinuirane i strukturalne izvedbe, u smislu da se lajsne koriste samo horizontalno, ili samo vertikalno.
Element fasada
Element fasada (eng. unitised facade), kako joj i samo ime aludira, predstavlja fasadu koja se sastoji iz prefabrikovanih elemenata.
Za razliku od štapne fasade veći je akcenat na proizvodnji, samim time i osiguranju kvalitete, obzirom da se minimum posla obavlja na samoj montaži. Ovo za posljedicu može imati i kraći rok koji je potreban za izvođenje fasade, obzirom da je mnogo lakše organizovati proizvodnju za dodatne napore nego montažu. Obzirom da se elementi montiraju neovisno jedni u horizontalnom i vertikalnom pravcu u ravni fasade, svaki elemenat dilatira neovisno i ne postoji ograničenje u širini i visini fasade.
Nedostatak ovog sistema ogleda se u otežanoj logistici, obzirom da se više faza obavlja u samoj proizvodnji, pa je transport gotovih elemenata otežan, kao i eventualne dorade ili popravke na samim elementima nakon napuštanja proizvodnje. Još jedna od otežavajućih okolnosti jeste striktan redoslijed montaže koji mora da se obavlja odozdo na gore. Ovo predstavlja dodatni logistički izazov i zahtijeva mnogo veći stepen planiranja.
Prozorska fasada
Prozorska fasada se koristi u specifičnim slučajevima, kada se fasadom zatvara pojas jednog sprata, ili se svaki sprat zatvara neovisno jedan o drugom. Kako i ime kaže, osnova ove fasade jesu prozorski (bravarski) sistemi koji su prilagođeni za horizontalno nastavljanje, analogno element fasadi. Razlog za nekorištenje element fasade u ovim slučajevima jeste činjenica da su sistemi elementfasada predviđeni za mnogo veća opterećenja i raspone pa su neekonomični za ovu primjenu.
Dupla fasada
Dupla fasada predstavlja kombinaciju više sistema koji se montiraju na određenom rastojanju dobivajući dva sloja fasade. Rezultat jeste međusloj koji ima dvojaku ulogu, u zavisnosti od godišnjeg doba, odnosno vanjskih uslova. U periodu visokih temperatura, u međusloju se javlja cirkulacija koja obezbjeđuje pasivno hlađenje unutrašnjosti. Analogno, tokom hladnijih perioda, zrak u međusloju zadržava toplotu i umanjuje utrošak energije potreban za održavanje željene temperature. Usložnjavanje fasade za posljedicu ima brojne benefite koji mogu opravdati odabir upravo ovog koncepta fasade.
Čitajte i Budućnost proizvodnje je osnažena generativnim dizajnom i vještačkom inteligencijom
